Globalna se gospodarska aktivnost u ovoj godini pokazala relativno otpornom na geopolitičke i trgovinske izazove. Očekivanja u vezi s globalnim gospodarskim rastom blago su poboljšana u odnosu na projekciju iz rujna, s obzirom na povoljnija kretanja u prvom dijelu godine i nastavak smanjivanja neizvjesnosti trgovinske politike. Ipak, u sljedećoj se godini još uvijek predviđa slabljenje globalnog rasta i trgovine uz punu materijalizaciju nepovoljnih učinaka povećanih carina. Zbog boljih ostvarenja, snažnije vanjske potražnje, niže neizvjesnosti i niže očekivane cijene energenata, blago je revidiran naviše i očekivani gospodarski rast u europodručju. Domaća potražnja trebala bi i nadalje biti glavni generator rasta, s obzirom na otpornost tržišta rada i očekivani nastavak rasta realnih dohodaka, odgođene učinke spuštanja ključnih kamatnih stopa u razdoblju do lipnja 2025. kao i najavljeni rast ulaganja u obranu i infrastrukturu. U skladu s očekivanjima iz rujna inflacija u europodručju u sljedeće bi dvije godine mogla biti blago ispod ciljane razine, odražavajući nisku inflaciju cijena energenata.
Rast gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj mogao bi sljedećih godina ostati relativno snažan, ali bi se mogao nastaviti postupno usporavati. Rast realnog BDP-a u trećem se tromjesečju vidljivo usporio, nakon snažnog rasta u prethodna tri mjeseca. Takva kretanja uvelike su posljedica pogoršanja cjenovne konkurentnosti turizma, što se odrazilo na pad izvoza usluga, a blago je smanjena i osobna potrošnja. S druge strane, ojačao je rast investicija i robnog izvoza. Prema dostupnim visokofrekventnim podacima za četvrto tromjesečje, gospodarska bi aktivnost krajem godine ponovo mogla ojačati, pa bi na razini cijele 2025. rast realnog BDP-a mogao iznositi 3,0%, nakon 3,8% u 2024. To je malo niže u odnosu na prijašnja očekivanja, a zrcali lošija ostvarenja u trećem tromjesečju. U sljedeće dvije godine ekspanzija gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj mogla bi se nastaviti postupno usporavati, pri čemu bi u 2027. rast realnog BDP-a mogao iznositi 2,6%. Domaća potražnja i nadalje bi mogla biti glavni generator rasta, pri čemu se u 2026., unatoč usporavanju rasta realnih dohodaka te manje poticajnoj fiskalnoj politici, očekuje privremeno jačanje rasta osobne potrošnje zbog pozitivnih baznih učinaka povezanih s bojkotom maloprodajnih lanaca na samom početku 2025. te prigušenom potrošnjom tijekom ljetnih mjeseci. Osim toga, u projekcijskom horizontu očekuje se i manji doprinos državne potrošnje te investicija u odnosu na visoke razine u protekle dvije godine. S druge strane, s obzirom na to da se negativni učinci geopolitičkih napetosti i povećanje američkih carina na proizvode iz EU-a nisu znatnije odrazili na globalna gospodarska kretanja i kretanja u europodručju, očekuje se jačanje vanjske potražnje, što bi trebalo povoljno djelovati i na hrvatski robni izvoz. Međutim, iako se očekuje da će izvoz usluga ojačati, taj bi rast i nadalje mogao biti relativno prigušen zbog već dosegnute visoke razine cijena i oslabljene cjenovne konkurentnosti hrvatskog turizma. Rizici vezani uz središnju projekciju realnog rasta Hrvatske ocjenjuju se kao uravnoteženi, pri čemu su rizici za rast globalne gospodarske aktivnosti i smanjenje cijena prehrambenih sirovina i energenata i nadalje vrlo naglašeni zbog izraženih geopolitičkih napetosti i mogućnosti njihove eskalacije. Također, u slučaju ublažavanja protekcionističkih pritisaka rast vanjske potražnje mogao bi biti jači od očekivanja i povoljno djelovati na izvoz robe, no, s druge strane, eskalacija trgovinskih napetosti, uključujući i moguće uvođenje novih oblika protekcionističkih mjera, imala bi negativan utjecaj na globalna gospodarska kretanja i rast u Hrvatskoj.
Nakon privremenog ubrzavanja ukupne inflacije krajem prošle i početkom 2025. godine uslijed odmrzavanja cijena energenata za kućanstva i rasta cijena prehrambenih sirovina, tekući su pritisci na rast cijena uglavnom bili manji nego u 2024., a takva kretanja mogla bi se nastaviti i u sljedeće dvije godine. Prosječna godišnja stopa ukupne inflacije mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) mogla bi se povećati s 4,0% u 2024. na 4,4% u 2025. godini, a inflacija mjerena nacionalnim indeksom potrošačkih cijena (IPC) s 3,0% na 3,7%. Porast prosječne godišnje stope inflacije uvelike odražava ubrzavanje inflacije krajem prošle i početkom 2025. godine, poglavito pod utjecajem odmrzavanja cijena energenata za kućanstva i rasta cijena prehrambenih sirovina. Za razliku od ukupne inflacije, temeljna inflacija (koja ne uključuje cijene energije i hrane) mogla bi se smanjiti s 4,8% u 2024. na 4,1% u 2025. godini. Unatoč daljnjem usporavanju temeljna je inflacija i nadalje povišena, i to osobito inflacija cijena usluga. U 2026. i 2027. godini očekuje se smanjivanje inflatornih pritisaka zbog usporavanja rasta gospodarske aktivnosti i jediničnih troškova rada (povezanih s usporavanjem rasta plaća i ubrzavanjem rasta produktivnosti), prigušenog rasta inozemne potražnje za turističkim uslugama, smanjivanja cijena energenata i prehrambenih sirovina na svjetskom tržištu te usporavanja inflacije u glavnim vanjskotrgovinskim partnerima. Osim toga, nove makrobonitetne mjere HNB-a uvedene u srpnju 2025., kojima se ograničavaju kriteriji kreditiranja kućanstava u svrhu očuvanja financijske stabilnosti, također će pridonijeti ublažavanju domaćih inflatornih pritisaka. S obzirom na to, ukupna bi se inflacija u 2026. mogla usporiti na 3,4% prema HIPC-u i na 3,1% prema IPC-u. Pritom bi se jedino inflacija cijena energije mogla povećati na godišnjoj razini, što djelomice odražava i daljnji rast administrativno reguliranih cijena energenata za kućanstva. Prognozirano usporavanje ukupne inflacije na 2,4% u 2027. prema HIPC-u i na 2,3% prema IPC-u odražava sporiji godišnji rast cijena svih glavnih komponenata (energije, hrane i temeljne inflacije) u odnosu na prethodnu godinu. Rizici povezani s ostvarenjem projekcije inflacije i nadalje su uravnoteženi, pri čemu bi i dalje snažan rast troškova rada mogao imati snažnije učinke na rast cijena nego što se očekuje, a pritisci na inflaciju mogli bi doći i u slučaju eskalacije geopolitičkih napetosti i veće učestalosti ekstremnih vremenskih uvjeta. S druge strane, snažnije usporavanje gospodarske aktivnosti, jači učinci aprecijacije tečaja eura i potencijalno preusmjeravanje kineskoga robnog izvoza s američkog na europsko tržište mogli bi uzrokovati inflaciju nižu od očekivane.
Na tržištu rada očekuje se usporavanje rasta zaposlenosti i plaća, nakon snažnog povećanja u 2024. Prosječan broj zaposlenih prema administrativnim podacima u prvih deset mjeseci 2025. bio je za 2,6% veći u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, nakon što je njihov rast u 2024. iznosio 3,3%. Pritom se godišnja stopa rasta zaposlenosti u javnom sektoru ubrzala na 4,2%, s 2,7% u 2024., a u ostatku se gospodarstva usporila na 2,1%, s 3,4%. Jačanje rasta broja zaposlenih u javnom sektoru bilo je koncentrirano u prvoj polovini godine, nakon čega broj zaposlenih stagnira, dok je u ostatku gospodarstva dinamika u drugoj polovini godine ojačala. Zbog nastavka rasta zaposlenosti, stopa nezaposlenosti nastavila se smanjivati te je u listopadu dosegnula 4,3%. Postupno usporavanje rasta zaposlenosti očekuje se i u ostatku projekcijskog horizonta, i to na 1,8% u 2026. te 1,4% u 2027. Stopa nezaposlenosti također bi mogla nastaviti padati, no s obzirom na dostignutu povijesno nisku razinu, povećanje zaposlenosti i nadalje će uvelike ovisiti o jačanju participacije i uvozu stranih radnika. Kada je riječ o kretanju plaća, godišnja stopa njihova rasta zamjetno se usporila od drugog tromjesečja ove godine, nakon što su u travnju iščeznuli bazni učinci snažnog rasta plaća u javnom sektoru nakon lanjske reforme sustava određivanja plaća, ali oscilira blizu dvoznamenkaste razine. Tako je u odnosu na isto razdoblje lani prosječna nominalna bruto plaća u trećem tromjesečju bila viša za 9,9% te za 10,1% u listopadu, dok je istodobno realna bruto plaća bila viša za 5,6% odnosno za 6,2%. U uvjetima i nadalje snažne potražnje za radom, uz nisku nezaposlenost, očekuje se relativno snažan rast plaća i jediničnih troškova rada, no slabijeg intenziteta, pa bi pri kraju projekcijskog horizonta očekivani nominalni rast bruto plaća mogao iznositi oko 4,5%.
Manjak na tekućemu i kapitalnom računu platne bilance nakon pogoršanja u 2025., djelomice i zbog slabljenja konkurentske pozicije hrvatskog turizma, mogao bi stagnirati u sljedeće dvije godine. Očekivani je manjak u odnosu na projekciju iz rujna pritom povećan i zbog revizije podataka platne bilance za prva dva tromjesečja 2025. i cijelu 2024. godinu koja odražava informacije o ostvarenoj robnoj razmjeni iz novih izvora podataka. Tako je manjak na tekućem računu platne bilance u 2024. godini povećan s 1,2% na 2,2% BDP-a, što se odrazilo na viši projicirani manjak u cijelome projekcijskom horizontu. Nadalje, pokazatelj troškovne konkurentnosti koji uzima u obzir relativne promjene jediničnih troškova rada nastavio se u 2025. relativno snažno pogoršavati odražavajući nastavak rasta troškova rada, a nastavio se pogoršavati i pokazatelj cjenovne konkurentnosti deflacioniran relativnim potrošačkim cijenama. Pogoršanje cjenovne i troškovne konkurentnosti domaćega gospodarstva odražava se i na razmjenu s inozemstvom, pa je na kraju prvog polugodišta 2025. kumulativni manjak salda tekućega i kapitalnog računa u drugom polugodištu 2024. i prvom 2025. godine povećan na –1,9% BDP-a, u odnosu na –0,8% BDP-a, koliko je iznosio u 2024. godini. Saldo tekućeg računa najviše se pogoršao u segmentu izvoza usluga, i to uglavnom usluga vezanih uz turizam, dok bi se saldo robne razmjene mogao blago poboljšati u 2025. Tijekom projekcijskog razdoblja očekuje se stagnacija manjka na tekućemu i kapitalnom računu, uz daljnje slabljenje viška na računu usluga, dok bi se manjak na podračunu robe mogao nastaviti smanjivati. Pozitivan saldo kapitalnog računa mogao bi se dodatno povećati u 2026., zbog intenziviranja korištenja sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost, jer bi se većina tih sredstava trebala iskoristiti do kraja iduće godine. Nakon toga, s obzirom na to da bi korištenje sredstava iz tekuće financijske omotnice moglo jačati samo postupno i vjerojatno neće biti dovoljno da u 2027. nadomjesti pad sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost, krajem projekcijskog horizonta saldo kapitalnog računa mogao bi se pogoršati.
Europska središnja banka (ESB) objavila je prognozu za europodručje, koja je dostupna na sljedećoj poveznici.